No tags yet.
U svojoj knjizi "Ponovno rođena", Anita se dotaknula i onoga što nas sve mori u svakodnevnom životu. Svakodnevno se pitamo kako je to jednostavno BITI. Anita nam govori kako BITI znači dopustiti sebi biti tko i što jesmo, bez osuđivanja?
No, koliko od nas to uistinu čini? Koliki od nas žive u konstantnom strahu, živeći tuđe živote, a nikako svoje? Mnogi! I upravo oni mnogi pate. Život u patnji dovodi do mnogih bolesti. Jedna od takvih bolesti maligno je zauzela Anitino tijelo, do te mjere da je počela umirati. Ipak, njezino iskustvo blizine smrti donijelo je njoj, a i svima nama, jedno od prekrasnih svjedočanstava koja pomažu onima koji i sami prolaze kroz psihofizičku patnju.
BITI ne znači ne raditi ništa. Anita je otkrila kako bi odredila proizlazi li ono što čini iz RADITI ili BITI, treba samo pogledati koja emocija stoji u pozadini njezinih svakodnevnih odluka. Je li to strah ili strast? Ako je pokretač svega onoga što radi svakoga dana strast ili životni polet, onda je samim time u stanju BITI. No, ako su njezina djela rezultat straha, onda je u stanju RADITI.
Svima nam je poznat osjećaj izgubljenosti. Tada često mislimo kako s nama nešto nije u redu, da moramo nešto učiniti kako bismo se uskladili sa svojim istinskim ja. Odgovore tada često tražimo izvan sebe. Tražimo i druge u nadi da će nas oni "popraviti". Možda ćemo se neko vrijeme i osjećati bolje, ali sve je to kratkoga vijeka i vjerojatno ćemo se kasnije osjećati puno gore. No, kada se zaista počnemo usklađivati s onime što nam je život namijenio da budemo (i u skladu smo s emocijama koje nas motiviraju), povezujemo se s dušom naše veličanstvenosti.
Dozvoljavamo li da se ostvari takva veza? Dozvoljavamo li si ponovno steći svoju moć?
Kada dopustimo da se ta veza ostvari, ponovno steknemo moć, osjećamo jasnoću, a naš život ponovno počne funkcionirati.
Postati svjestan svoje unutarnje veličanstvenosti i istine, znači postati svjestan da drugi nemaju tu moć koja je nama potrebna, već ju mi sami imamo. Ustvari, kada uvidimo da smo dostojanstvena bića i živimo u skladu sa svojom pravom prirodom ljubavi, sinkronistički privlačimo pravog učitelja, knjigu ili filozofiju duhovnosti u pravom trenutku.
Kada onda nastaje osuđivanje, mržnja, ljubomora i strah?
Anita nam govori da je tijekom iskustva blizu smrti imala osjećaj da upravo ti osjećaji osuđivanja, mržnje, ljubomore i straha proizlaze iz toga što ljudi nisu svjesni svoje istinske veličine. Ako nismo svjesni toga da smo savršeni, osjećat ćemo se malima i beznačajnima, a to je u suprotnosti s prirodnim tijekom životne energije, koja tada ruši našu pravu bit. Mi tada radimo protiv sebe.
Stoga, od samog početka, otkada svoju djecu primimo u naručje treba pokazivati i govoriti im da su bića ljubavi. Treba im prenijeti istinu da je svatko od njih ovdje kako bi svijetu i sebi donio svoju jedinstvenost. Ne znati tko smo donosi nam sukobe i tada nismo u stanju pokazati unutarnju ljepotu. Stvorili smo toliko prosudbi o tome što je "savršeno", što vodi u sumnju i kompetitivnost. Ne osjećajući se dovoljno dobrim, izvodimo razne scene. No, kada bismo postali svjesni svoje veličanstvenosti i dobro se osjećali sa sobom, tada bismo dijelili našu jedinstvenu prirodu, na način koji bi rekao koliko smo puni ljubavi i koliko se istinski brinemo za sebe.
Bezuvjetna ljubav znači oslobađanje od straha, stvaranje boljeg svijeta, brinući se za sebe i uviđajući svoju pravu vrijednost.
Ako prestanemo osuđivati sebe, imat ćemo manju potrebu koriti druge. Počet ćemo uviđati njihovu istinsku savršenost. Univerzum je u nama, a ono što doživljavamo izvana samo je odraz.
Oslobodimo se straha, prihvaćajući sebe u svoj svojoj veličini, jedinstvenosti i ljepoti. Imajmo potpuno povjerenje umjesto straha, jer upravo takvo oslobođenje može preobratiti i najizopačeniju osobu.
