No tags yet.
Nakon što pročitate knjigu Anite Moorjani "Ponovno rođena" utješe vas riječi kako Anita vjeruje da nitko zapravo nije istinski loš, te da je zlo samo proizvod naših strahova, na isti način na koji je bio njezin karcinom od kojeg je oboljela. Da bi to što podrobnije objasnila, za primjer je uzela osobe koje nažalost nose etiketu kriminalaca. Naime, navodi kako iz perspektive veličanstvenosti čak su i kriminalci žrtve svojih ograničenja, straha i boli. Jasno daje na znanje kako bi sve bilo drukčije da su takve osobe na početku imali istinsku svijest o sebi, nikad ne bi nikome nanijeli štetu. Drukčiji mentalni sklop - primjerice povjerenje umjesto straha - mogao bi preobratiti i najizopačeniju osobu, na isti način na koji je Anita preokrenula ekstremnu bolest.
I što se onda događa s ljudima, svijetom, koji ne žive u tom jasnom stanju svijesti? Mislim da nam je odgovor poprilično jasan. Tada trebamo zakone, osuđivanje, nagrade, kazne da bi se spriječilo daljnje nanošenje međusobne štete. Naime, kad bi svatko bio svjestan svoje veličanstvenosti, više nikoga od nas ne bi pokretao strah. Ne bi nam trebala pravila i zatvori, u konačnici i bolnice.
Čitajući retke njezine knjige s fenomenalnim iskustvom, poželim i sama doživjeti tako ekstremno iskustvo duhovne transformacije. I sama sam željna promjene u ovom svom vidljivom svijetu. Ljudima je uistinu potrebno više samoosnaženosti, manje kompetitivnosti i manje straha. Sve loše bi opalo. Stope zločina bi opale, naš imunosni sustav bio bi puno jači, jer bi bilo manje stresa i straha, a time i manje bolesti.
Naši prioriteti bi se promijenili, jer naš glavni pokretač ne bi bila pohlepa. Djeca bi odrastala bivajući ljubav, bila bi jača, zdravija i imala bi više povjerenja. Živjela bi na planetu koji prirodno podržava takav način života, a ne koji je prema njemu neprijateljski nastrojen.
Anita ovime nema namjeru ići po svijetu i mijenjati ga. Kad bi išla po svijetu, mijenjajući stvari, to bi značilo da ih prosuđuje kao grješne. Nažalost, mnogi koji vele da su tako duboko u svijetu duhovnosti, ne libe se prozivati druge da griješe, da bi trebali puno toga promijeniti, stavljajući svoje kao jedino prihvatljivo. Uvjerenja sam, kako ti ljudi nažalost još uvijek žive obavijeni svojih strahovima, ne imajući snage mijenjati vlastiti mentalni sklop. Radosna osoba neće imati potrebu prozivati drugoga na mijenjanje. Ono što "takvi duhovnjaci" trebaju shvatiti je da je sve kako treba biti. Jedini posao svih nas je BITI. Biti ono što jesmo, izraz ljubavi. Vidjeti savršenstvo u sebi, drugima i svijetu oko sebe dok živimo u fizičkoj dimenziji. U suprotnom, dok razmišljamo kako bi se drugi trebali ponašati prema našim natuknicama, mi smo onda samo osobe sitnog uma.
Postanimo i ostanimo samo vjerni sebi. Ako nismo vjerni sebi, ni drugi oko nas ne mogu biti svoji. Samo ako živimo istinski JA, možemo dopustiti drugima da komuniciraju s nama na razini vlastitih beskonačnih jastava.
Biti svjestan svega toga, osjećat ćemo se jedno s Univerzalnom energijom koja teče našim životima. Time nećemo biti iscrpljeni, već puni energije. Spoznaja da je Svjetlo, veličanstvena Univerzalna energija u nama i da ona JEST MI, mijenja nas kao osobe, jer smo otvoreni i spremni. Na taj način u svijetu se mogu pokrenuti sporije, dublje promjene.
Jesmo li spremni?
Štogod činili, činimo iz ljubavi. :)