No tags yet.
Koliko puta u životu činimo ono što se od nas očekuje, a ne ono što bismo sami željeli? Koliko puta činimo prema nekim zastarjelim i beskorisnim obrascima, jer smo tako naučili? Koliko god svijet uznapredovao, mnogi se teško mogu othrvati nečemu što ne donosi nikakvu duhovnu korist. Čak štoviše, donosi patnju i emotivnotjelesni disbalans.
Anita Moorjani prije nego što se razboljela i time doživjela svoju najveću transformaciju života, živjela je prema tim obrascima. Nastojala je svima udovoljiti. Zapravo, navodi kako još uvijek povremeno osjeti tu potrebu, što ju onda aktivno prisiljava procijeniti svaki svoj međusobni odnos. U prošlosti su tuđa mišljenja velikim dijelom upravljala njezinim životom. U susretu s drugim ljudima koji još uvijek žive takvim načinom života, Anita često ima osjećaj kao da sebe promatra u zrcalu i vidi sebe kakva je bila prije iskustva blizu smrti. Stoga, potaknuta osobnim iskustvom, često govori ljudima s kojima se susreće kako se rješava situaciju kada joj netko govori kako bi se trebala ponašati ili što bi trebala činiti. U takvim situacijama zahvali na savjetu i brižnosti, kaže kako će razmisliti o prijedlogu, kao i o ostalim informacijama koje ima. Onda zamoli te ljude da ju podrže bez obzira što ona na kraju odlučila, čak ako i odbaci njihov savjet. Naime, ni ona ne bi od njih tražila da prihvate njezin savjet, pa je stoga svjesna da zaslužuje da i oni prihvate ono što je ona za sebe odlučila. Ono što je uočila je da ljudi kojima je uistinu stalo do nje, podrže njezinu ulogu. Nisu uvijek svjesni kakvom ju pritisku izlažu, a kad toga postanu svjesni, onda popuste.
Anita se dotakla i onih ljudi čiju podršku često znamo i izgubiti. Veli ako izgubimo bilo čiju podršku zato što smo slijedili svoje srce, onda te osobe nisu pravi ljudi koji bi nas trebali podržavati na našem putu. Jako je bitno da ljudi kojima smo okruženi podržavaju nas takve kakvi jesmo, a ne zato što radimo ono što nam kažu.
Zapitajmo se sada koliko je takvih ljudi u našim životima? Jesmo li okruženi onima koji tako pametno znaju što bismo mi trebali činiti svakog trenutka ili smo okruženi onima koji nas podržavaju i slave?
Vrlo je važno raditi na odmicanju od straha i tjeskobe, te tražiti one ljude i aktivnosti koje će nas najbolje podržati na našem putu. Obojiti naš život ljubavlju i radošću. Usredotočiti se na ono što nam donosi najviše spokoja i radosti. Štogod činili, činimo zbog istinskog unutarnjeg osjećaja da je to nešto što nas raduje, a ne činiti samo zato da bismo udovoljili nekome drugome. Kada činimo ono što nas raduje, povećavamo svoj osjećaj sreće i dobrobiti.
I kada nas zatrpaju informacijama bilo koje vrste, razmislimo o svemu tome. Ne prihvaćajmo nove informacije iz vanjskog svijeta barem dan-dva, kako bismo lakše osluhnuli poruke svog unutarnjeg sustava vodstva. Naučimo pristupiti tom sustavu u bilo kojem trenutku kada moramo donijeti odluku. Dok razmišljamo o svakoj mogućnosti, obratimo pažnju na emocije koje ta mogućnost izaziva u nama i odaberimo onu mogućnost koja u nama budi najbolje osjećaje. Vjerujte, kada drugi uporno tvrde što bismo trebali napraviti, čine to na temelju svoga straha. Vrijeme je činiti ono što mi želimo, a ne zato što su nam drugi rekli što bismo trebali.
To je jedini pravi put k sreći, zadovoljstvu i radosti. To je jedini pravi put prema voljenju sebe.