No tags yet.
Polako odbrojavamo dane do Anitinog dolaska u Zagreb. Veselimo se energiji koju ćemo osjetiti dok nam bude prenosila svoje iskustvo blizu smrti. Veselimo se i svim onim smjernicama i savjetima koje će nam nesebično udijeliti. Do tada, dok ne stupi pred hrvatsku publiku, možemo se poslužiti njezinim dvjema knjigama: "Ponovno rođena" i "Što ako ovo je raj?".
Jedno od poglavlja u knjizi "Što ako ovo je raj?" nosi naslov "Istina o ljubavi". Posebno sam se zaustavila na tom poglavlju kako bih ga što intenzivnije i moćnije doživjela. U njemu Anita govori kako se neizmjerno iznenadila kada je u iskustvu blizu smrti otkrila da ne samo što je vrijedna bezuvjetne ljubavi samo zato što je takva kakva jest, nego da je ujedno istinski prekrasna, veličanstvena i moćna tvorevina univerzuma - jedinstvena, posebna i u svakom pogledu vrijedna. Ništa nije morala napraviti da bi bila vrijedna toga dara. Nije trebala posijati nikakvo posebno sjeme kako bi požela duboku, trajnu ljubav koju je univerzum osjećao prema njoj. Ništa nije morala dokazivati, ništa postići, niti postati. Stvari su jednostavno tako stajale, jednako neupitno kao i to što sunce navečer zalazi, a ujutro se ponovno rađa.
Nažalost, koliki od nas misle upravo suprotno. Koliki od nas misle da će biti voljeni jedino ako nešto dokažu, postignu ili postanu? Koliki od nas misle da će biti voljeni samo ako zasluže?
Anita je u kristalnoj svjetlosti blizu smrti spoznala da ništa od onoga što je proživjela u svom djetinjstvu, obitelji, školi nema nikakve veze s njom. Djeca koja su joj tijekom djetinjstva govorila ružne riječi samo su izražavale vlastitu nesigurnost, jer su i oni vjerovali da ih nitko ne voli i bili su bespomoćni. Ali, univerzum ih je volio jednako duboko kao i nju. I oni su bili prekrasni i čudesni, iako to nisu znali, za razliku od nje. Oni su na Aniti projicirali vlastiti osjećaj bezvrijednosti samo zato što su mogli, a ne zato što je ona napravila nešto čime bi zaslužila takvo ponašanje. Čudesno je i to što je uvidjela da ništa od onoga što su oni ili ona napravili ne traži opraštanje. Sve su oni jednostavno izražavali vlastito neznanje zbog onoga čemu ih je naučilo društvo. Nažalost, i to društvo je također izgubilo spoznaju o vlastitoj božanstvenosti.
Ono što su Anita, djeca iz njezinog djetinjstva i društvo doživjeli, pa i ono najgore, bio je nužan dio putovanja kako bi pronašli put natrag prema bezuvjetnoj ljubavi.
Stoga, kada vas drugi na bilo koji način povrijede, budite svjesni da su njihovi postupci izravne projekcije njihove boli i zbunjenosti. Slično tome, prisjetite se da će i vama i njima koristiti ako otvorite srce i suosjećate s njima u njihovoj boli (što ni u kom slučaju ne znači da time odobravate njihovo ponašanje). Ako ono što se događa možete shvatiti kao priliku za razvoj, umjesto kao mučan teret, brže ćete dobiti ono što vam je potrebno da biste nadvladali taj izazov.