No tags yet.
Dugo već promatram što se događa u našem društvu. Dugo već razmišljam kako i što napisati o problemu koji me osobito kopka, bode. Mnogo puta bila sam revoltirana, ljuta i tužna, kako se problemi nasilja ne rješavaju onom brzinom i intenzitetom kojim bi trebao. Mnogo puta budem ljuta, jer imam osjećaj da društvo ima više osjećaja za nasilnika, nego za žrtvu. Ljutnja me pogotovo uhvati tijekom čitanja komentara od strane tzv. Internet ratnika koji lijeno uvaljeni u svoje stolce, posprdljivo tipkaju komentare na nivou niske inteligencije. Takvi komentari se toleriraju, sloboda govora se definira na krivi način, a lančana reakcija je užasno plitka i primitivna.
Posegnula sam za definicijom nasilja u kojoj stoji kako je nasilje odnos između dviju strana u kojem jedna strana uporabom ili samom prijetnjom uporabe sile utječe na drugu stranu. Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli.
Jasno je, vrlo decidirano što je to nasilje i tko je osoba koja bol nanosi, a koja bol doživljava. Usudila bih se reći da su svi u boli, jer uzroci problema nisu od samog početka sanirani. Upravo zbog toga, želim progovoriti, izbaciti iz sebe ono za što sam mišljenja kako se više ne bi trebalo tolerirati, stavljati pod tepih, šutjeti. Tijekom rađanja svojih misli oko ove teme, čekajući da sve to nekako još malo sazrije, prikupila sam i statističke podatke koje vodi Udruga Brod – grupa za ženska i ljudska prava s ciljem promocije i zaštite ženskih prava. Udruga djeluje na uspostavljanju rodno ravnopravnog društva u javnom, političkom i ekonomskom životu žena kroz zalaganje za suzbijanje svih oblika nasilja nad ženama. Radi na ostvarivanju (samo)zapošljavanja žena, socijalnom poduzetništvu i javnom zagovaranju i lobiranju. Udruga također pruža pravne savjete, besplatni smještaj za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, organiziranje javnih kampanja, informiranje uže i šire javnosti o problemu nasilja.
Udruga je članica dviju nacionalnih mreža: Ženska mreža Hrvatske, Mreža „Petra“ koja radi na suzbijanju trgovanja ženama/djevojčicama u svrhu seksualne eksploatacije.
Kako živim u Brodsko-posavskoj županiji, podatke koje posjedujem su vezani većinom za tu županiju. Treba napomenuti da ono što budem navela kao statistički podatak, nije objektivna slika onoga što se uistinu događa, jer nažalost, živimo u patrijarhalnom društvu, društvu koje se još uvijek vodi za onom kako šutnja jest zlato. Pomoć u Udruzi, u njihovom savjetovalištu traže žene Brodsko-posavske županije, no bilo je upita i iz ostalih hrvatskih županija. U sklonište za žene i djecu koje su žrtve obiteljskog nasilja dolaze žene i djeca iz svih županija, jer skloništa nisu pokrivena po cijeloj Hrvatskoj. Poražavajući podatak jest da cijeli jug Hrvatske nema niti jednog skloništa za žene i djecu koje su žrtve obiteljskog nasilja. Od Zagreba do Vukovara, jedino Brodsko-posavska županija jest ta koja može skloniti one kojima se nanosi velika bol. Često puta pravnica Udruge zna odraditi pravna savjetovanja putem telefona sa ženama iz raznih dijelova Hrvatske.
Iako su mnogi imali svoje površno i svakojako mišljenje o potezu glumice i scenaristice Jelene Veljače o pokretanju prosvjeda pod nazivom #SPASI ME, sjeme je bačeno, začelo se puno toga i stvari su se pokrenule. Nedugo nakon prosvjeda premijer Andrej Plenković, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković i pomoćnik ministra unutarnjih poslova Cvjetko Obradović, 8. travnja 2019., primili su predstavnice ženskih nevladinih organizacija, koje vode skloništa i savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja, i predstavnice domova koje također vode skloništa za žene žrtve obiteljskog nasilja. U ime Udruge Brod na sastanku je prisustvovala Anamarija Matanović, kojoj se ovim putem zahvaljujem, jer upravo ona mi je priskrbila podatke koje ovdje iznosim.
Zaključak sastanka s premijerom i ministrima bio je da je potrebno organizirati radne skupine, koje će isključivo raditi na problemu obiteljskog nasilja, poboljšati Zakon o udrugama i Zakon o socijalnoj skrbi, povećati financijsku podršku organizacijama i potaknuti županije diljem Hrvatske, te da se više angažiraju na društvenom problemu nasilja na ženama.
Moramo mijenjati način razmišljanja. Od samog početka jasno se mora stavljati na znanje, našoj djeci, članovima obitelji, društvu općenito, kako se nasiljem problemi ne rješavaju. Raznim kampanjama, medijskoj popraćenosti, polako se mijenja mentalni sklop. Prijava nasilja je u porastu. Samo na području Brodsko-posavske županije je tijekom prošle godine pravno savjetovanje u Udruzi Brod potražilo 450 žena, od kojih su 80% žrtve nasilja, kako ekonomskog, tako i psihičkog, fizičkog i seksualnog. Nažalost, preko seksualnog nasilja unutar braka, žene nerijetko prelaze i toleriraju. Bračno silovanje postoji i ono je stvarno, bolno, i drage moje žene, niti u kojem slučaju opravdavajuće. Duša uistinu nije tepih da bi se pred ikim prostrla. Tijelo koje je vaše, vaš je hram, vaš dom, prema kojem se odnosi sa svetošću. Nažalost, problem je duboko ukorijenjen iz raznih razloga. Kako patrijarhalnosti, gušenja glasa, ušutkivanja, te „stavaljanje“ žene na minornije mjesto tijekom stoljeća. Žena, nositeljica života, biće koje žudi biti ravnopravno u društvu, često je zbunjena sa svim onim što ju i tko ju okružuje. Mnogo toga je krivo definirano, te su time djevojčice i dječaci, koji su tek zakoračili u život uvjetovani kulturom, društvom, pa čak i religijom u kojoj žive.
Mnogi od nas na svjesnoj razini ne prepoznaju oblik nasilja. Seksualno nasilje podrazumijeva bilo koji seksualni čin, pokušaj ostvarivanja tog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze (prijetnja, uporaba sile, ucjena). Fizičko nasilje podrazumijeva šamar, guranje, udaranje, nanošenje tjelesnih ozljeda. Psihičko nasilje (da, takvo itekako postoji i molim vas, priznajte sebi ako ga doživljavate) podrazumijeva psovanje, vrijeđanje, ponižavanje, osjećaj straha, uznemirenosti, ugroženosti. Ekonomsko nasilje podrazumijeva kontrolu trošenja novca, uskraćivanje novca, kontrolu računa.
Ako se ovakvi oblici nasilja nisu dogodili direktno vama, postoji velika vjerojatnost da ju doživljava osoba s kojom ste bliski ili dijelite zidove stanova u zgradi u kojoj nerijetko znaju odjeknuti upravo ovakvi oblici nasilja. Ne budite malodušni, ili inertni misleći kako je takva situacija njihova stvar i upravo treba ostati tamo odakle i dopire, iza zidova. Dužni ste, dužni smo, dužna sam, prijaviti što se događa, bez obzira na sporost sustava. Ako su nekome „prerezane“ glasnice, ne znači da mi nismo ti koji možemo govoriti u njihovo ime. Tamo gdje vlada nasilje, vlada bol. Bol koju svi osjećaju. Kako oni kojima se nanosi, tako i oni koji ju nanose.
Dužni smo podići svoje glasove u svim sferama društva. Glas nije rezerviran samo za privatne situacije, već i poslovne. Seksizam je korijen nasilja i duboko je ukorijenjen u društvu. Degutantni i primitivni seksistički komentari koje žene doživljavaju na radnom mjestu potrebno je rješavati na samom početku. Pitate se, gdje je taj početak? Čim dvoje ljudi postanu roditelji. Obitelj je djetetu prva škola. Ono što vidi, čuje, primjećuje, to i primjenjuje. Stoga, mnogi bi se trebali pitati koji je razlog njihovog osnivanja obitelji. Poradi društva i njegove tradicije ili žarke želje usmjeravanja ljubavi prema partneru, tako i prema djetetu. Sve ima svoje početke, pa tako i nasilje. Odgajanje, razgovaranje, rast u ljubavi je sustavan. Šlampavi odnos prema obitelji, vrijednostima, nepoštivanju sebe i drugih, dovodi do sve veće ukorijenjenosti krivih metoda odnošenja prema sebi i društvu. U ovoj priči pomoć trebaju svi. Nasilnik i žrtva nisu ljudi sreće, radosnog života. Staviti nekoga iza rešetaka, jer je počinio ili čini nasilne čine, nije ultimativno rješenje. Moramo postati društvo, čovječanstvo koje će se baviti uzrocima. Očito je da ih je mnogo. No, trenutno, moj glas ide prema onima koji trpe, čiji instinkti su toliko ugašeni, a potpora najbližih je izostala. Sustavna pomoć prijeko je potrebna.
Ovim tekstom, tek sam načela ono o čemu bih voljela podrobnije pisati. Ovime sam htjela napraviti jedan početak prema priči koja će, nadam se i nastaviti, ali u smjeru podizanja svijesti i mijenjaju mentalnog sklopa kada je nasilje u pitanju. Za početak, porazgovarajte sa sobom. Priznajte si, koliko god to bilo teško, doživljavate li bilo koji oblik nasilja ili ga promatrate. Zatim, krenimo svi na korak drugi i pokušajmo žrtve (sebe i druge) #SPASITI.